Ekskluzivno za Cover iz pera dr. med. Siniše Glumičića doznali smo sve o američkoj avanturi na kojoj mu je partner na motoru bio Dino Rađa; bivši košarkaš i osvajač dviju olimpijskih medalja. Prijatelji i zaljubljenici u motore na čuvenoj Route 66 proveli su deset dana, prevalili na motorima 4 tisuće kilometara, a sve što su putem vidjeli i doživjeli još će dugo nositi u svojim mislima. Vožnja kroz pustinju bez vode, posjet gradu u kojem se snimao nagrađivani serijal ‘Breaking bad’, ali i posljednja destinacija – Chicago, male su razglednice sijećanja
Sjesti na motor i proći famoznu Route 66 koja se proteže od Chicaga do Los Angelesa zasigurno je san svakog iole ozbiljnijeg zaljubljenika u motore. Dino i ja smo konačno uspjeli posložiti vrijeme i plan, i zaputili se krajem svibnja u Los Angeles odakle smo krenuli prema Chicagu, iako je L.A. u stvari završna točka ovog 4000 km dugačkog puta koji počinje u Chicagu.
Prva dionica bila je do Las Vegasa i Grand Canyona, kroz pustinju Nevade. Fascinantni krajolici pustinje i bezbrojni ,,Joshua tree,, kaktusi se protežu stotinama kilometara dok nam se temperatura zraka penjala iznad 40 C. No zbog suhoće zraka, nema neugodnog teškog osjećaja vrućine i ona se lako podnosi. Iako nismo žurili, svaki dan smo provezli oko 500 km, te stajali ama baš gdje god nam se prohtjelo i gdje god bi ugledali neku memorabiliju stare Route 66.
Bezbrojne napuštene benzinske stanice, stari oronuli gradići s tek tu i tamo kojim znacima života..to je uglavnom Routa 66 danas. Naravno, stakleni most Sky Walk iznad 3000 m dubokog Grand Canyona nismo htjeli propustiti te iako nam nije bio direktno na našem putu, skrenuli smo da vidimo i to čudo, što prirode, što ljudske konstrukcije. Od Grand Canyona do Kingsmana, manjeg grada u Arizoni, vodi ravna uska cesta kroz pustinju pri kojoj sam prvi put pomislio da bi bilo dobro da nosimo koju vodu sa nama..naime tu je pak temperatura prelazila i 42 C i već sam se pitao koliko to motor može izdržati.
Pojedine dionice ceste toliko su dugačke i ravne da bi jednostavno na motoru uključio tempomat, i bez imalo nervoze mogao mobitelom snimati, razgovarati sa svojim klincima na face time, imajući obje ruke slobodne. Znali bi voziti po sat dva bez da vidimo ikoji drugi auto ili motor na tim cestama. Svaki bi dan završavali u drugoj državi, i nastojali uvijek, po smještaju u hotel, naći neki izvorni američki restoran koji uglavnom služe rebarca i steak.
Iz Arizone prešli smo u New Mexico, do Alberquerqija – grada poznatog po seriji ‘Breaking bad’, koja je tamo snimana i gdje se odvija cjelokupna radnja. Već u hotelu u centru grada u omanjem dućanu je sve prepuno ‘Breaking bad’ suvenira, a nude se i obilasci lokacija po gradu gdje je legendarna serija snimana. Mi smo pak otišli u obližnji Japanski restoran na izvrstan ‘Ramen’ – te shvatili zašto je Alberquerqi bio mjesto radnje serije. Najuži centar ovog grada prepun je narkomana koji otvoreno konzumiraju drogu i tresu se po mračnim kutevima ulica…nimalo ugodno. No i to je Amerika.
Iz New Mexica spustili smo se prema Texasu, i naišli na Hereford – grad nazvan ,,Beef capital of America,, To je naime grad s najvećim brojem goveda i klaonica u cijelom SAD – u, te doslovce stotine tisuća goveda koja su okupljena oko ogromnih postrojenja klaonica. Smrad u zraku pratio nas je dobrih dva sata vožnje i toliko je neugodan da smo oboje zaključili da ćemo preskočiti steak i rebarca na dan dva.
Iza Texasa slijedi Oklahoma, gdje smo konačno naletjeli i na prvu kišu..koja pak nije prestajala dva dana, sve do Missourija. Interesantno je kako je sama cesta – route 66 – u velikom svom dijelu uklopljena u nove autopute, i iako u startu nismo znali da ćemo veliki dio puta provesti na autoputima, oni su jednostavno neizbježni. S druge pak strane, kad god se route 66 odvoji od autoputa, putovanje postaje prekrasno.
Iako je većina gradića i života oko ove bivše žile kucavice američkih cesta odumrlo, još uvijek se može osjetiti duh starog vremena. Na svakoj pumpi na kojoj bi stali, ljudi bi bez problema započeli razgovor, sugerirali kamo da idemo, što da pogledamo..uvijek ugodni i prijazni. Vozeći starom cestom znali bi naletjeti na prekrasna mjesta, kao npr. jedan stari most koji nije u funkciji i koji je sav obrastao u zelenilo, a koji je prije 50 ak godina bio važan prijelaz preko rječice koja isto tako više nema.
U Misouriju odsjeli smo u St. Louisu, prvo velikom gradu nakon Las Vegasa, poznatom po ogromnom luku – konstrukciji, koja se uzdizala tik do našeg hotela. Illinois je bio sljedeća država , a ujedno i posljednja te smo ju brzo prevezli odlučivši provesti koji dan više u Chicagu. I to je bila pravilna odluka – naime Chicago je prekrasan grad. Uz prostrano jezero Washington lake koje je površine gotovo kao cijeli naš Jadran, Chicago ima divni centar, prekrasne parkove i umjetničke instalacije, a uspjeli smo i nabaviti karte za danas vjerojatno najbolji mjuzikl na svijetu – ‘Hamliton’. Chicago nas je oboje oduševio, a tu smo i vratili naše motore. Sjajan put, divna sjećanja, i inspiracija za novi plan i program!
Fotografije: Privatni album
Autor: Siniša Glumičić
